Hvala gospodine predsjedavajući. Dame i gospodo zastupnici, uvaženi gosti pozdravljam vas. Hvala predlagačima što su otvorili ovo veoma važno pitanje, koje se tiče mnogih pojava u bosanskohercegovačkom društvu. Naime, energetska kriza je otvorila ova pitanja i zapravo gašenje visoke peći u željezari u Zenici je otvorila mnoga pitanja unutar bosanskohercegovačkog društva. Dozvolite mi da napravim jednu kratku retrospektivu kako se to sve odvijalo kada je u pitanju privatizacija željezare Zenica, jer zadnja prodaja Pavgord grupaciji vlasničkog udjela ArcelorMittala od 92% u fabrici za integralnu proizvodnju čelika u Zenici, te rudnika željezne rude u Prijedoru je dozvoljena od strane Vlade Federacije koja ima vlasnički udjel od 8%. Zašto je to urađeno i da li je postojalo prethodno ugovoreno pravo preče kupovine u korist Vlade Federacije? Zašto se taj ugovor konačno ne prezentira javnosti da se vidi kako je došlo do ove akvizicije? Ko je u tome direktno ili indirektno sudjelovao, šta u tom ugovoru piše i koje su trebale biti obaveze novog vlasnika udjela? Da li se sada na svaki mogući način pokušavaju ispraviti greške u izbornoj godini, gubitak radnih mjesta oko dvije hiljade radnika, šteta za dobavljače, povezane kompanije i cijeli sektor metalne industrije, željeznice oba entiteta itd.? S najavom preuzimanja 92% udjela Nove željezare Zenica od stane Energoinvesta u ime Vlade Federacije, što evo nije prošlo, pa se sada iznova nastoji usvojiti prijedlog zakona o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova željezara Zenica po uzoru na „lex Agrokor“. Imamo li mi više vremena da čekamo na ovo, jer očigledno da odgovori ne mogu više čekati i da su hitne radnje prijeko potrebne? Raniji ugovor kojim je ArcelorMittal preuzeo 51% vlasničkog udjela od kompanije BH Stil koji je imala Vlada Federacije se desio 2004. godine sa, za dva američka dolara i tada su obećavane ozbiljne investicije i ulaganja, a to se nije ni izbliza desilo osim što je uloženo u proces integralne proizvodnje čelika, ali bez poštivanja minimuma ekoloških standarda, jer se značajan dio emisija nekontrolisano ispuštao u okolinu bez ikakvog mjerenja, što je naravno proizvelo vrlo negativne efekte po zdravlje građana Zenice. Uloženo je oko 80 miliona američkih dolara u dokapitalizaciju, do 2018. godine nakon 14 godina, pazite nakon 14 godina uloženo je oko 120 miliona američkih dolara umjesto planiranih 195 do 215 miliona. Do 2018. godine je obim proizvodnje bio oko 700 hiljada tona, umjesto planiranih dva miliona do dva i po miliona tona čelika. Bilo je zaposleno 2 400 radnika, umjesto planiranih četiri do pet hiljada zaposleno. Kuvajtski fond 2005. godine je zatim prodao Mittalu za 98 miliona američkih dolara svojih 41% udjela u vlasništvu BH Stil Mitallu, Mittal je time postao vlasnik 92% udjela, dok Vlada Federacije nije prodala svojih preostalih 8% vlasništva za 1% na šta su obavezali ukoliko novi vlasnik ispuni svoje obaveze. Međutim, to se nije desilo pa zato ovaj udeo od 8% Vlade Federacije nije ni bio prodat. Ko je tada to dozvolio da se desi i da li se tada pratilo izvršenje ovog ugovora? Mi smo, gospodi, u Federaciji imali entitetsku i deset kantonalnih agencija za privatizaciju, koje su bile dužne osim da učestvuju u procesu traženja strateškog partnera i procesu privatizacije bile su dužne i da kontrolišu proces privatizacije, odnosno sve obaveze iz ugovora o privatizaciji. Da li je to rađeno i mnogo ranije trebalo insistirati na izvršenju ovih ugovora, da li su vođeni neki sporovi oko toga, zašto ovaj ugovor nije bio do kraja ispoštovan? Odgovor – nisu. Zašto? Šutilo se, nek rade kako hoće važno je da rade. Nije važno samo da rade, važno je da rade po zakonu i prema odredbama ugovora koji su potpisali o procesu privatizacije. Zašto se ovaj ugovor sakrivao da se vidi koje su obaveze bile ArcelorMittala koje nisu ispunjene, očigledno da ovaj prethodni ugovor nije bio ispunjen, ali zato jeste bilo dozvoljeno ArcelorMittalu da se povuče bez ikakvih posljedica i napusti BiH i parama od Mittal brat od ArcelorMittala koji je bio vlasnik u Koksari Lukavac je nestao preko noći iz BiH, plativši kauciju od jedan milion eura i to pod ozbiljnim optužbama Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona iz 2023. godine, a sad imamo da taj isti vodi arbitražni postupak protiv BiH za nadoknadu štete u visini od preko 700 miliona konvertibilnih maraka, nije li to još jedan slučaj Vijadukt u BiH, zbor navodnog kršenja Ugovora o zaštiti ulaganja između BiH i Indije prilikom spora oko Kompanije GIKIL koja će kasnije promijeniti ime u Koksaru Lukavac, koju je on upravo i doveo u ovo stanje, pa onda pobjegao. Kako se to moglo desiti pored silnih tih naših agencija za provođenje zakona i ko mu je to dozvolio? Naša, nažalost, reakcija uvijek kasni. Nije li to isto sad uradio i njegov brat prodavši udjel od 92% Pavgord grupaciji ostavivši za sobom pustoš 300 miliona dugova, problem deponije Rača u Zenici na koju je odlagana troska i nelegalno izvlačena godinama, zatim nezakonito stvaranje privremene deponije koja je formirana u krugu željezare od jedan milion tona troske. Inspekcije i nadležni organi nisu ništa radili ni tada. Da li isti scenarij imamo i sada kada se javlja novi vlasnik Pavgord grupacija, koja gasi u potpunosti integralnu proizvodnju čelika strateški važnog za budućnost BiH, čime je ugašena i kompanija Messer kao jedan od vodećih svjetskih proizvođača gasa, firma koja je prisutna u Zenici od ’97. godine. Ova kompanije je investirala u Zenici preko 20 miliona eura u postrojenje za razlaganje vazduha koje je pušteno u rad 2009. godine i trenutno radi kao takvo, te predstavlja jedno postrojenje ovog tipa u BiH. Ovo postrojenje se sada nalazi u krugu Nove željezare Zenica gdje se razlaganjem vazduha dobija kisik, azot i argon u plinovitom i tečnom stanju. Produkt tečnog stanja su duboko pothlađene temperature su od - 183° za kisik, - 196 za tečni azot, gasoviti kisik, azot i argon se upravo koriste u Novoj željezari Zenica za proizvodnju čelika, dok se tečni produkti uglavnom koriste za podmirenje potreba potrošača u BiH. Da ne zaboravimo da kompanija Messer snabdijeva kompletnu metaloprerađivačku industriju, namjensku industriju, bolnice, punionice boca itd. Treba znati da je distribucija duboko pothlađenih atmosferskih gasova uobičajena praksa u svijetu, jer je ekonomičnost neupitna iz više razloga. Gašenje visoke peći u Novoj željezari Zenica osim neposrednog uticaja, neodrživost poslovanja željeznica u BiH i drugih dobavljača neposredno je uticalo i na prestanak rada ovog postrojenja za razlaganje vazduha u kompaniji Messer, a što može imati lančani efekat i na druge gore navedene industrijske grane u BiH, s obzirom da će one biti primorane uvoziti ove gasove ili se suočiti sa izazovom obustave rada. Zašto je Pavgor grupacija kupila 92% udjela ArcelorMittala kada je sve ovo znala da je kompanija ArcelorMittal u dugovima, ko stoji iza toga? Te odgovore nemamo. Radnici ispaštaju, dobavljači i cijeli sektor. Ovako se ne štiti državna imovina i vlasnički udjeli u preduzećima od strateškog interesa za BiH. Zaštita domaće proizvodnje građevinskog čelika uvođenjem zaštitnih carina od 30% nije prošla u dva navrata na Vijeću ministara zbog toga što, evo, HDZ štiti uvozne lobije u Hercegovini. Poznato je da BiH nije članica Svjetske trgovinske organizacije ili WTO, kako se zove, da su sve države u regionu, Srbija, Hrvatska uvele ovakve mjere, pa pozivi HDZ-a da se time krši sporazum WTO-e nisu tačni, čak naprotiv licemjerni. Koju domaću proizvodnju onda štiti? Očigledno uvoznike. Šta danas imamo na sceni na našem tržištu u BiH kad je riječ o proizvodnji, prodaji i uvozu željeza u BiH? Naglašavam da ovdje fokus stavljam samo na građevinsko željezo koje smo proizvodili i koje trebamo proizvoditi i dalje, koje istovremeno uvozimo koliko smo do sada proizvodili i to bez ikakve kontrole kvaliteta, na ovom posebno podvlačim kontrole kvaliteta, niko ne kontroliše uvozno željezo građevinsko i sve je dobro dok se ne desi nesreća urušavanje neke višekatnice sa smrtnim posljedicama. Kontrola kvaliteta građevinskog željeza igra ključnu ulogu u zaštiti čovjeka, jer direktno utiče na sigurnost konstrukcija u kojima ljudi borave, rade ili se kreću. Neiskontrolisano građevinsko željezo ili željezo lošeg kvaliteta vrlo lako može dovesti do urušavanja objekata. Zbog toga ću navesti nekoliko odredaba zakona o, zakona u Federaciji. U članu 5. Zakona o građenju Federacije BiH, „Službene novine“ broj: 55/2002, jasno je propisano da svi ugrađeni materijali moraju zadovoljiti specificirani kvalitet. Znači u pitanju je, u pitanju je znači kontrola kvaliteta građevinskog željeza obuhvaćena evropskim normama, evropska norma 1080, a BiH je usvojila Nacionalni dodatak. U članu 2. Uredbe o uređenju gradilišta i kontroli kvaliteta Federacije BiH, „Službene novine“ broj: 48/2009 propisano je da se mora voditi evidencija o ugrađenim materijalima i dokazima o kvalitetu, uzorcima koji se šalju na kontrolu uz propratnu dokumentaciju od uzorkovanja do izvještavanja. U članu 2. Zakona o inspekcijama Federacije BiH takođe je propisano da inspekcija proverava kvalitet ugrađenog materijala i kompletnu dokumentaciju. U članu